U petak 21. januara 2022. godine direktor medrese “Reis Ibrahim ef. Maglajlić” održao je hutbu u Ferhadiji. Hutbu prenosimo u cjelosti:
Povjerenje je emanet
Hvala Allahu gospodaru svjetova Milostivom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosimo salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, čestite ljude i nas prisutne.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Gospodaru, čuvaj nam šehadet i znanje u srcima našim, počasti nas da ih živimo u svojim životima i sa njima uđemo u Džennet.
Poštovana braćo i sestre!
Ovih dana čujemo, govori se i razgovara o povjerenju, odgovornosti, ljubavi i slozi. Neminovno da će svako od nas konstatovati da je povjerenje emanet. Uzvišeni Allah dž.š., u Časnom Kur'anu kaže:
إِنَّا عَرَضۡنَا ٱلۡأَمَانَةَ عَلَى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَٱلۡجِبَالِ فَأَبَيۡنَ أَن يَحۡمِلۡنَهَا وَأَشۡفَقۡنَ مِنۡهَا وَحَمَلَهَا ٱلۡإِنسَٰنُۖ إِنَّهُۥ كَانَ ظَلُومٗا جَهُولٗا
„Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen“.
(El-ahzab-72)
Uzvišeni Allah dž.š., stvorio je čovjeka od zemlje i zemljine tvari i duše, prefinjenog, nevidljivog supstrata koja oplemenjuje čovjeka i daje posebnu uravnoteženost pogleda, stila života između materijalnog i duhovnog. Prvotno čovjek je nastanjen u džennetske perivoje opskrbljen svime što može poželjeti. Sve što je stvoreno na zemlji, stvoreno je radi čovjeka, što ukazuje na veliku čast koja je data čovjeku na ovome svijetu. Biti Božije stvorenje znači preuzeti brigu o dunjaluku, zaslužiti povratak u praiskonsko stanište. Uzvišeni Allah dž.š., ukazao je emanet (povjerenje) nebesima, Zemlji i planinama a oni se pobojali i ustegli da ga ponesu, ali čovjek zbog lahkomislenosti preuzima emanet. Preuzeto povjerenje predstavlja vjerovanje u Boga, svijest o Bogu i na tom odgovornost naspram povjerenog. Povjerenje je osobina koja se postiže kroz odnos prema Bogu i drugim ljudima, gdje se prepoznaje pouzdanost, dignitet, iskrenost. Zato povjerenje čini temelj vjere. Uzvišeni Allah dž.š., u Kur'anu a.š., kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne izigravajte“.
(El-enfal-27)
U kontekstu citiranog ajeta poslanik a.s., često je govorio:“ Nije upotpunjena vjera kod onoga ko nema povjerenje (emanet) niti je upotpunjena vjera kod onoga ko se ne drži ugovora“. (Ahmed ibn Hibban)
U povjerenju je suština moralnih vrijednosti, izvor sigurnosti i smirenosti. Najistaknutiji znak imana i bogobojaznosti. Način na koji iskazujemo vjeru (iman), a putem kojeg potvrđujemo sposobnost jačanja volje i htijenja. Povjerenje nije nasljedna kategorija. Povjerenje se stiče dugotrajnim radom. Milostivi Allah u Kur'anu a.š., kaže:
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً ۖ قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَنْ يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ ۖ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ
A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji halifu postaviti! “, oni upitaše: “Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo!” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” (El-bekare-30)
Na razini univerzalnog kur'anskog kazivanja, ističe se čovjekovo mjesto i položaj prije nego što je stvoren. Izraz halifa razumijemo da se ljudski rod smjenjuje i nasljeđuje. Meleki iz sfere ograničenog komentarišu i kažu: „ Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolivati“. Allah Uzvišeni odgovara da On zna ono što oni ne znaju . Zato što Allah zna da će pored loših stvari kojih će biti među stvorenjima biti i onih koji će zahvaljivati Bogu i red uspostavljati, brinuti o onome što im je povjereno a to ni meleki ne znaju. Ljudima od pomoći dolazit će vjerovjesnici, poslanici koji će prenositi Allahovu riječ, da nađe plodno tlo u srcima mu'mina.
Iz navedenih i drugih ne navedenih kur'anskog primjera, isčitavamo da se i dijalogom postiže povjerenje. Kur'anski poziv na dijalog usmjeren je prema svim ljudima. Nalaže se ulaganje zajedničkog truda u iznalaženju rješenja u onome u čemu se slažemo i ne slažemo. Kod Allaha nemaju vrijednost ugled, ljepota, porijeklo, već bogobojaznost i aktivno zalaganje za ljude, njihova prava i život u zajednici. Iz milosti i Njegove mudrosti Allah dž.š., je ljude na različita plemena, narode podijelio s ciljem njihovog upoznavanja, razgovora i vođenja dijaloga. U prirodi ljudi je da različito opažaju, misle i imaju različite stavove. Kao nužno i neophodno je, argumentirano iznositi stavove, konstatirati sličnosti, razlike i samo uz takav pristup se može dati i postići razvoj i postići povjerenje. U tom kontekstu otvorenost i inkluzivnost se jasno temelje na Božijem pozivu Sljedbenicima knjige, što je ujedno i poziv na iznalazak zajedničkih vrijednosti. Dijalog se zasniva na potrebi a doprinosi uviđavnosti.
U tom dijapazonu društvenih vrijednosti rađa se ljubav, jer kvalitetno uspostavljen dijalog i zadobiveno povjerenje učvršćuje prijateljstvo. Uzvišeni Allah Ibrahim a.s., naziva „halilullah“ (Allahov prijatelj). Povjerenje koje je opravdao ispravnim postupcima i dokazao snagom vjere (imana) rezultiralo je ovakvom kvalifikacijom. Na relaciji čovjek i Bog ljubav označava apsolutnu predanost Gospodaru u mislima, riječima i djelima, zato ljubav na relaciji ljudskog znači spuštanje milosti i postizanje duhovne srodnosti ljudi, što će kazati da se ljubav bazira na svestranom odnosu uvažavanja i dobrote.
A kada je riječ o povjerljivosti, valja naglasiti da je to jedna od pet osobina poslanika r.a., jer su poslanici po svome poslanju najčasniji i najodabraniji ljudi. Zato je poslanik Muhammed a.s., i prije poslanstva zadobio atribut el-emin (povjerljivi). Povjerenje ima široko značenje ali cjelovito gledano, njegovo značenje objedinjuje osjećaj odgovornosti za povjereno pred Milostivim Allahom. Ono se dijeli na odgovornost prema Bogu, prema sebi i drugima a proširuje do svih sfera društvenog života. Spoznati Božije blagodati znači uvidjeti veličinu Božije milosti i povjerenja datog čovjeku.
Nemaran odnos naspram zaduženja, obaveza, emaneta rezultira neredom i narušava harmoniju i sklad. Veliki emanet je riječ, koja nepromišljeno izgovrena ima ogromnu moć destrukcije..
Izostanak emaneta spada u predznake Sudnjeg dana, o čemu govori naš Poslanik Muhammed a.s., u hadisi šerifima. Emanet će nestajati iz srca ljudi, zatim će njegovi tragovi nestati pa će emanete preuzimati oni koji ih nisu dostojni.
Život se nalazi u sadašnjosti i odvija se ka budućnosti. Vjera nas uči da težimo perfekciji i usavršavanju. Na putu zadobivanja povjerenja potrebno je puno strpljivosti „sabura“, odricanja i upornosti a najviše imana i vjere. Usklađen životni odnos naspram potreba, razumijevanje ljudskih htijenja prožet snažnom vjerom „imanom“ razultirat će izgradnjom snažnog povjerenja.
Molim Svemogućeg Allaha da nas obraduje, osvijetli naše duše nurom vjere, ispuni naša srca imanom. Naša dobra djela ukabuli i učini nas postojane, čvrste i stabilne.
Amin!